U prilogu koji slijedi, navedeni su „predmet i prvobitno obrazloženje“ teme koji su predstavljeni 6. aprila 2023. U međuvremenu je sadržaj detaljnije razrađen.
„Mladi i avangardni umjetnici su važan element kulturne scene u svakoj metropoli. Nebrojene izložbe, galerije, muzejske postavke, i manifestacije, pravi su magnet za stvaraoce, jer nude dosta mogućnosti za kreativni izraz. Ipak, život u svjetskim metropolama podrazumijeva i „ozbiljnu konkurenciju“, rijetke prilike za samostalna izlaganja, visoke cijene zakupa stambenog i galerijskog prostora, a nerijetko i teške uslove života. Toga su mnogi umjetnici svjesni, ali ipak biraju život u metropoli. Moja želja da upoznam svijet postojala je čini mi se oduvjek.
Život u inostranstvu mi je ispunjenje takve želje donekle olakšao. Studirao sam i radio u različitim metropolama od Amsterdama, Pariza, Berlina i Beča do Njujorka i Meksiko Sitija. Upoznao sam sjaj i bijedu ovih gradova i počeo da razmišljam o selidbi u neko „manje privlačno“ mjesto. Pitao sam se da li bi se tim potezom smanjio kvalitet mog umjetničkog rada? Da li bih tako ostao izolovan od svijeta umjetnosti? Izgubio kontakte? Ipak, donio sam odluku da se preselim u Bijeljinu, što sam i učinio 2016. godine. Pokazalo se da taj životni potez nije omeo moj umjetnički rad. Naprotiv. Oslobođen pritiska koji nose veliki gradovi, osjetio sam novu slobodu i još veći stvaralački impuls.
Odlučio sam da za svoje projekte ubuduće biram manja mjesta. Broj žitelja u malim mjestima se smanjuje, dobrim dijelom i zbog migracija stanovništva u veće gradove. Ono što manja mjesta na prvi pogled čini neprivlačnim, za mene je bilo izuzetno privlačno, a to je broj praznih objekata. Primjera radi, u gradovima istočne Njemačke kao što su Gerlic (Görlitz) i Cajc (Zeitz), ili kao što su Kozarska Dubica, Orašje, Bihać ili Foča, skoro polovina lokala, stovarišta i fabrika stoji neiskorištena.
U svojim master studijama, želio bih istražiti prazne prostore u Sarajevu, u njegovom centru, u predgrađu, ali i u okolnim selima. Ove prostore pokušao bih iskoristiti na nov način: kao mjesta za izložbe ili pop-up hepeninge. U planu je i izrada svojevrsne mape potencijalnih lokacija za kreativni sadržaj. Ukoliko se taj plan uspješno bude realizovao, ova mapa bi mogla biti od koristi i drugim umjetnicima, što bi potpomoglo stvaranje nove klime za umjetničke sadržaje u dužem trajanju. Ovaj projekat bi bio moj pokušaj da kroz mogućnosti koje imam kao dizajner, prikažem napuštene objekte iz drugačijeg i zanimljivijeg ugla, i kao takve ih približim dolazećim generacijama umjetnika, ma odakle da su.“
Sarajevo, 6. april 2023.
У Сарајеву, као и у многим другим градовима на Балкану, постојала је богата традиција кујунџијског заната. Сарајево је кроз своју историју имало разноврсне занатске радионице које су се бавиле израдом металних производа. Ови производи често су били дио свакодневног живота људи, али су такође имали и естетску вриједност. Међутим, с временом су се промјениле технологије и потребе друштва, што је утицало на смањење потражње за традиционалним ручно израђеним металним производима. Иако је тај занат и даље присутан, може бити изазован одржавати га у савременом контексту. Данас учење више служи као хоби него као стварна корист.
Школа кујунџијског заната коју сам бохађао почетком 2023. године, је трајала нешто више од два мјесеца. Ово образовање је свакако било веома поучно, али је било усмјерено ка традицији и класичним мотивима. Но, било би ми јако занимљиво ако бих могао да укључим ово научено занатско умјеће у понуду своје поп-уп продавнице, кроз савремене и модерне приступе. Ускоро више о томе.













U prilogu koji slijedi, navedeni su „predmet i prvobitno obrazloženje“ teme koji su predstavljeni 6. aprila 2023. U međuvremenu je sadržaj detaljnije razrađen.
„Mladi i avangardni umjetnici su važan element kulturne scene u svakoj metropoli. Nebrojene izložbe, galerije, muzejske postavke, i manifestacije, pravi su magnet za stvaraoce, jer nude dosta mogućnosti za kreativni izraz. Ipak, život u svjetskim metropolama podrazumijeva i „ozbiljnu konkurenciju“, rijetke prilike za samostalna izlaganja, visoke cijene zakupa stambenog i galerijskog prostora, a nerijetko i teške uslove života. Toga su mnogi umjetnici svjesni, ali ipak biraju život u metropoli. Moja želja da upoznam svijet postojala je čini mi se oduvjek.
Život u inostranstvu mi je ispunjenje takve želje donekle olakšao. Studirao sam i radio u različitim metropolama od Amsterdama, Pariza, Berlina i Beča do Njujorka i Meksiko Sitija. Upoznao sam sjaj i bijedu ovih gradova i počeo da razmišljam o selidbi u neko „manje privlačno“ mjesto. Pitao sam se da li bi se tim potezom smanjio kvalitet mog umjetničkog rada? Da li bih tako ostao izolovan od svijeta umjetnosti? Izgubio kontakte? Ipak, donio sam odluku da se preselim u Bijeljinu, što sam i učinio 2016. godine. Pokazalo se da taj životni potez nije omeo moj umjetnički rad. Naprotiv. Oslobođen pritiska koji nose veliki gradovi, osjetio sam novu slobodu i još veći stvaralački impuls.
Odlučio sam da za svoje projekte ubuduće biram manja mjesta. Broj žitelja u malim mjestima se smanjuje, dobrim dijelom i zbog migracija stanovništva u veće gradove. Ono što manja mjesta na prvi pogled čini neprivlačnim, za mene je bilo izuzetno privlačno, a to je broj praznih objekata. Primjera radi, u gradovima istočne Njemačke kao što su Gerlic (Görlitz) i Cajc (Zeitz), ili kao što su Kozarska Dubica, Orašje, Bihać ili Foča, skoro polovina lokala, stovarišta i fabrika stoji neiskorištena.
U svojim master studijama, želio bih istražiti prazne prostore u Sarajevu, u njegovom centru, u predgrađu, ali i u okolnim selima. Ove prostore pokušao bih iskoristiti na nov način: kao mjesta za izložbe ili pop-up hepeninge. U planu je i izrada svojevrsne mape potencijalnih lokacija za kreativni sadržaj. Ukoliko se taj plan uspješno bude realizovao, ova mapa bi mogla biti od koristi i drugim umjetnicima, što bi potpomoglo stvaranje nove klime za umjetničke sadržaje u dužem trajanju. Ovaj projekat bi bio moj pokušaj da kroz mogućnosti koje imam kao dizajner, prikažem napuštene objekte iz drugačijeg i zanimljivijeg ugla, i kao takve ih približim dolazećim generacijama umjetnika, ma odakle da su.“
Sarajevo, 6. april 2023.
У Сарајеву, као и у многим другим градовима на Балкану, постојала је богата традиција кујунџијског заната. Сарајево је кроз своју историју имало разноврсне занатске радионице које су се бавиле израдом металних производа. Ови производи често су били дио свакодневног живота људи, али су такође имали и естетску вриједност. Међутим, с временом су се промјениле технологије и потребе друштва, што је утицало на смањење потражње за традиционалним ручно израђеним металним производима. Иако је тај занат и даље присутан, може бити изазован одржавати га у савременом контексту. Данас учење више служи као хоби него као стварна корист.
Школа кујунџијског заната коју сам бохађао почетком 2023. године, је трајала нешто више од два мјесеца. Ово образовање је свакако било веома поучно, али је било усмјерено ка традицији и класичним мотивима. Но, било би ми јако занимљиво ако бих могао да укључим ово научено занатско умјеће у понуду своје поп-уп продавнице, кроз савремене и модерне приступе. Ускоро више о томе.












